субота, 14. јун 2008.

Hibernacija ili zaspale moći

Sve bih nešto da napišem već dva dana ali me je napustila moć. Ostavila me je na miru. Ovih dana skupljam 'drafts' iliti žvrljotine. Sve u nadi, kao, nastaviću. Neke se i zovu 'nastavi'. Nego ko da me podseti ako neću samu sebe?...A nema teže stvari nego vratiti se prekinutoj započetoj misli. Kad je ponovo pročitam posle nešto vremena, izgleda mi kao da je nisam uopšte ja napisala. Nego mi se neko 'ulogovao' pa započinjao tekstove. Iskreno, ni kad pročitam ovo napisano nemam utisak da sam ja pisala...Stvarno čudno kako se ono izvučeno iznutra osami i počne svoj život. Tako da mogu slobodno da se ogradim od svega što rekoh...Hehe. I tako oko nekih stvari promenih mišljenje već posle napisane rečenice. To se ja i ja nekad malo pohoškamo.
Ovih dana posle dve rečenice napuštam pisanje i sedam da čitam...
I opet sam ostala kod kuće. A htedoh do poslednjeg minuta na zez koji mora biti kvalitetan. Atelje, vazduh, drugari puštaju muziku...Počela je da ispaljuje u pet do dvanaest...Koja je sad ovo ja?...Izgubih silne neke moći ovih dana, nedelja...Ne pomera mi se...Ne ide mi se nigde...Ne piše mi se...Napalo me je NE...Ko me je terao da ga prizivam u nedavnašnjem tekstu. Propustiću izgleda i prevoz za inostranstvo...Svašta...Ako neko čuje šta mi se dogodilo neka mi kaže.
Nema ljutiš.
A najluđe od svega je to što sam dobro...
Hm....
Ps. Upravo mi je istekla lična karta, možda je vreme da malo ne postojim.

Нема коментара: