понедељак, 21. јул 2008.

pisanje na pauzi - mislim, nema ga, hehe

O da, leto...more...uživanje...kamen, so....ko je sposoban da u ovako blaženom stanju napne vijuge i sklopi više od tri proste proširene....biće da ja nisam.
Tako da na mom voljenom blogu do daljneg ostavljam:

VRAĆAM SE .......USKORO.......


I nek' pređe i na vas ovo letnje blaženstvo

петак, 11. јул 2008.

Raspust (samim tim i neki zaostali post iz drafts-a)

Tu sam, možda spavam. Možda sanjam. Sanjam neke slike koje mi trepću sa najviše police. A pošto mi je lepo, neću da se pitam da li te slike sanjaju mene. Sve u svemu, na sve strane neko spavanje i sanjanje. Zaboravila sam koji je dan. Jedva da znam da raspoznam kazaljke pa da si objasnim koliko je sati. Konačno. Stopila sam se sa vremenom, pomirili smo se. Raskinuli raskid. Sad se vreme i ja volimo. Ako me večeras ne ošamari jer sam upravo u zakašnjenju.
Mada, trenutni posao mi je ratovanje sa vremenom. Plaćaju me da ga pobedim. Do sada su me plaćali da mu se pokorim.
Reči su mi malo onemele. Ako se to može 'na malo'. I, obezobrazile su se. Neće da se ređaju i neće da znače nešto.
Raspustile su se.
Kao i ja.
Moja je glava trenutno u nekim blaženim sferama gde je stvarnost malo nestvarna, java je malo međ' snom, ozbiljnost zasmejava a smeh se mršti. Do nedavno sam režirala drame i komedije, a sada je na repretoaru crtani film.
Ako me neko traži, skrenula sam levo kod Albukerkija.

четвртак, 3. јул 2008.

Kriza grize

E, izašlo je! Pustilo me je, razvezalo, olabavilo! Ivana ponovo diše. I to, onako, bez razmišljanja o tome. Blaženstvo čisto! A par dana sam prebrojavala, računala, merila, šta je duže - udah? Izdah? u panici: šta je uopšte na redu??!?! Udah?!?! Udah?!?! Udah!?! Neee! Izdah! I onda ti se zavrti u glavi i pada ti se u nesvest. Svašta.
Razlog - zavezala sebi omču oko vrata. Nabacila si na leđa kamenčinu. Ukrala sebi vreme. Pretvorila se u mašinu. Zaboravila šta je šetnja. Predala se trci pacova.
Recept - par dana ne radiš, malo se grčiš, plačeš i slično luduješ, potom provedeš jedan skroz neradan iako prividno radni dan uz ležanje na splavu uz kafu, lepu knjigu (ako imate srodnu dušu da vam čita priče - savršeno), ondaaaa, ležanje ispod drveta, a onda masaža glave, ledja i ruku. Pomogućstvu, sve to sa nekim ko vas razume, sluša, zasmejava iliti malo nahrani pažnjom. I rešen problem. Sva sreća, pa je moja najbolja prijateljica bila u elementu. Čitala, pričala, masirala, zasmejavala. Dobiće orden!
I opet sednem ja malo sa sobom i po 'enti' put zaključim, dakle, stvarno, kakva smo mi to bića - koja su u stanju da sama sebi naprave pakao i onda sednu, plaču, kukaju, razbole se itd. Lepo nam je mudri Branko Kockica otpevao sudbinu: kolariću, paniću, pletemo se samiću, sami sebe zaplićemo, sami sebe odplićemo....
I drugi zaključak je da je masaža stvarno lek. Iliti pipanje. Prostojnije: dodir. Tako unuci održavaju bake i deke u životu. Pipkanjem. Tako se voli u životinjskom carstvu. Ne može ovaj današnji 'Zoon Politikon' da si uskrati tu potrebu a da ostane zdrav i prav!
Tako da, ujela me je kriza (koju sam JA porodila, odgojila) za glavu, za mozak, za dušu, za disajne organe... I previla sam ranu, sva zadihana, zavojem umočenim u eliksir prijateljske ljubavi, potom je malo izmasirala i evo me, preporođene.
Život je jednostavan.
Malo se odmorite, malo se pipate i kriza ne grize.

уторак, 1. јул 2008.

Mislite o tome

Malo ću da kršim prevodilački red i mir i podelim sa javnošću šalu iz knjige koju prevodim i koja mi je, definitivno, ulepšala današnji dan:

Mula Nasrudin jaše svog magarca. Odjednom, životinja reši da se zaustavi. Nasrudin ga gura, vuče, udari ga štapom; ništa ne vredi: magarac, tvrdoglav, neće da se pomeri. Starac koji je tuda prolazio, dobaci:

- ’Stavi mu papričicu u tur!’

Nasrudin tako uradi i magarac se baci u trk kao poludeo.
Njegov gazda stade trčati za njim.Videvši da ga ne može stići, stavi i sebi papričicu u tur. Odmah poče takvom brzinom da trči, da prestigne magarca i stigne do svoje kuće vičući ženi:

- ’Zaustavi me! Zaustavi me!’

- ’Ne mogu – odgovori ona, - jako si brz.’

On joj reče:

- ’Stavi papričicu u tur!’